Testiranje se prekida pri postizanju zadanog opterećenja, frekvencije srca ili pojave simptoma koji onemogućuju daljnje podnošenje opterećenja, kao što je pojava anginozne boli, krvi tlak veći od 220/120 mmHg, patološke pojave na EKG nalazu, tahikardija, znakovi zatajenja srca, dispneja, progresivno smanjenje tlaka i pulsa.
Koronarni bolesnici s anginom pectoris podnose najčešće samo niska fizička opterećenja, a bolesnici nakon infarkta i kirurške revaskularizacije miokarda srednje teška fizička opterećenja.
Rezultate ergometrijskog testa treba usporediti sa opterećenjem bolesnika u svakodnevnom životu, profesionalnom radu i rekreativnim aktivnostima.
Bolesniku treba dopustiti samo ona opterećenja koja ne izazivaju porast pulsa više od 85% vrijednosti pulsa u testu opterećenja, a i tada takva opterećenja mogu biti samo kratkog trajanja.
Intenzitet fizičkog treninga se određuje na osnovu srčane frekvencije postignute na kraju testa fizičkog opterećenja. Preporučuje se da u fizičkom treningu srčana frekvencija bude 65-85% srčane frekvencije s kraja testa opterećenja.
Uvijek se započinje s manjim intenzitetom fizičke aktivnosti, koja se postepeno povećava. Fizički trening treba biti praćen osjećajem ugode, kako u toku, tako i poslije treninga, ne smije izazvati osjećaj većeg umora, malaksalosti, palpitacija ili anginoznih bolova. Kod bolesnika sa anginom pektoris trening se izvodi pri srčanoj frekvenciji koja je za 10 manja od one koja dovodi do anginoznih bolova.
Tri su komponente fizičkog treninga: intenzitet, trajanje i učestalost. Među njima postoji uzajamna povezanost. Željeni učinak fizičkog treninga može se postići ako se jedna komponenta smanji, a druga ili druge dvije povećaju. Na primjer kod bolesnika s anginom pektoris, da bi se spriječile ishemijske epizode, intenzitet treninga je manji ali zato duže traje i češće se ponavlja.
Preuzeto sa:https://fizioterra.wordpress.com
Koronarni bolesnici s anginom pectoris podnose najčešće samo niska fizička opterećenja, a bolesnici nakon infarkta i kirurške revaskularizacije miokarda srednje teška fizička opterećenja.
Rezultate ergometrijskog testa treba usporediti sa opterećenjem bolesnika u svakodnevnom životu, profesionalnom radu i rekreativnim aktivnostima.
Bolesniku treba dopustiti samo ona opterećenja koja ne izazivaju porast pulsa više od 85% vrijednosti pulsa u testu opterećenja, a i tada takva opterećenja mogu biti samo kratkog trajanja.
Intenzitet fizičkog treninga se određuje na osnovu srčane frekvencije postignute na kraju testa fizičkog opterećenja. Preporučuje se da u fizičkom treningu srčana frekvencija bude 65-85% srčane frekvencije s kraja testa opterećenja.
Uvijek se započinje s manjim intenzitetom fizičke aktivnosti, koja se postepeno povećava. Fizički trening treba biti praćen osjećajem ugode, kako u toku, tako i poslije treninga, ne smije izazvati osjećaj većeg umora, malaksalosti, palpitacija ili anginoznih bolova. Kod bolesnika sa anginom pektoris trening se izvodi pri srčanoj frekvenciji koja je za 10 manja od one koja dovodi do anginoznih bolova.
Tri su komponente fizičkog treninga: intenzitet, trajanje i učestalost. Među njima postoji uzajamna povezanost. Željeni učinak fizičkog treninga može se postići ako se jedna komponenta smanji, a druga ili druge dvije povećaju. Na primjer kod bolesnika s anginom pektoris, da bi se spriječile ishemijske epizode, intenzitet treninga je manji ali zato duže traje i češće se ponavlja.
Preuzeto sa:https://fizioterra.wordpress.com
Нема коментара:
Постави коментар